ߞߘߐ ߟߎ߬ ߘߟߊߡߌ߬ߘߊ߬ߟߌ ߝߐߘߊ ߘߏ߫ ߟߎߞߌߡߊ߲߫ - ߟߊߘߛߏߣߍ߲

12 : 31

وَلَقَدۡ ءَاتَيۡنَا لُقۡمَٰنَ ٱلۡحِكۡمَةَ أَنِ ٱشۡكُرۡ لِلَّهِۚ وَمَن يَشۡكُرۡ فَإِنَّمَا يَشۡكُرُ لِنَفۡسِهِۦۖ وَمَن كَفَرَ فَإِنَّ ٱللَّهَ غَنِيٌّ حَمِيدٞ

Uzvišeni Allah dao je dobrom čovjeku Lukmanu, iskrenom pokajniku, mudrost koja se ogledala u razumijevanju vjere, ispravnom promišljanju i mudrim savjetima, i naredio mu je da se zahvaljuje dragom Allahu na tim blagodatima čineći dobra djela i sustežući se od grijehā. Kako je Allah, džellešanuhu, neovisan od svih svjetova i kako On nema koristi od poslušnosti poslušnih niti štetu od neposlušnosti buntovnih, ko zahvaljuje – taj zahvaljuje u svoju korist, a ko poriče blagodati i ne vjeruje u Znalca svih tajni, Koji stvorenjima izdašno daje blagodati – pa Allah je samodovoljan, apsolutno neovisan, svaka hvala i zahvala Njemu pripada, uvijek i u svakom stanju.

13 : 31

وَإِذۡ قَالَ لُقۡمَٰنُ لِٱبۡنِهِۦ وَهُوَ يَعِظُهُۥ يَٰبُنَيَّ لَا تُشۡرِكۡ بِٱللَّهِۖ إِنَّ ٱلشِّرۡكَ لَظُلۡمٌ عَظِيمٞ

I spomeni, Poslaniče, dan kad se Lukman obratio svom sinu, potičući ga na dobro, a odvraćajući ga od zla: "O sinčiću moj, nikog ne obožavaj osim Allaha, jer je to najveća nepravda prema samom sebi. Višeboštvo je grijeh koji vodi u vječnu patnju u Džehennemu.

14 : 31

وَوَصَّيۡنَا ٱلۡإِنسَٰنَ بِوَٰلِدَيۡهِ حَمَلَتۡهُ أُمُّهُۥ وَهۡنًا عَلَىٰ وَهۡنٖ وَفِصَٰلُهُۥ فِي عَامَيۡنِ أَنِ ٱشۡكُرۡ لِي وَلِوَٰلِدَيۡكَ إِلَيَّ ٱلۡمَصِيرُ

Sveznajući Allah oporučio je i zapovjedio čovjeku da čini dobročinstvo svojim roditeljima da im se pokorava u onom u čemu nije neposluh prema Bogu. Majka ga je nosila jedva podnoseći trudnoću, trpeći sve teže i teže bolove i razne neprijatnosti; a odbija ga od dojenja u toku dvije godine. Eto tako je Allah, džellešanuhu, zapovjedio čovjeku da bude zahvalan Njemu na blagodatima koja mu je darovao, a zatim da bude zahvalan svojim roditeljima na odgoju i čuvanju od rođenja dok nije odrastao. Allahu ćemo se svi vratiti, pa će svako ono što je zaslužio dobiti.

15 : 31

وَإِن جَٰهَدَاكَ عَلَىٰٓ أَن تُشۡرِكَ بِي مَا لَيۡسَ لَكَ بِهِۦ عِلۡمٞ فَلَا تُطِعۡهُمَاۖ وَصَاحِبۡهُمَا فِي ٱلدُّنۡيَا مَعۡرُوفٗاۖ وَٱتَّبِعۡ سَبِيلَ مَنۡ أَنَابَ إِلَيَّۚ ثُمَّ إِلَيَّ مَرۡجِعُكُمۡ فَأُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمۡ تَعۡمَلُونَ

Pa ipak, budu li te, čovječe, roditelji navraćali da činiš širk i griješiš, nemoj im se pokoriti u tome – poslušnost je samo u činjenju dobra, ne može se biti poslušno čovjeku u onom što je Svevišnji Allah zabranio da se čini. No, nemoj dozvoliti da te neposlušnost prema roditeljima, kad je riječ o zabranjenom, navede na ružno ponašanje prema njima, nego im čini dobro, druži se s njima i blago se prema njima ophodi, slijedeći pritom put pokajnikā, onih koji se vraćaju Silnom Allahu čineći dobra djela i sustežući se od porokā. A poslije smrti, znajte pouzdano, slijedi povratak Sveznajućem Allahu, Koji će svakog obavijestiti o onom šta je radio i, otuda, svakom dati prema zaslugama!

16 : 31

يَٰبُنَيَّ إِنَّهَآ إِن تَكُ مِثۡقَالَ حَبَّةٖ مِّنۡ خَرۡدَلٖ فَتَكُن فِي صَخۡرَةٍ أَوۡ فِي ٱلسَّمَٰوَٰتِ أَوۡ فِي ٱلۡأَرۡضِ يَأۡتِ بِهَا ٱللَّهُۚ إِنَّ ٱللَّهَ لَطِيفٌ خَبِيرٞ

“Sinko moj”, obratio se zatim Lukman svom sinu, savjetujući ga, “Allah, džellešanuhu, zna za svako djelo, bilo ono dobro ili hrđavo, pa makar bilo teško kao zrno gorušice, na stijeni ili ma gdje na nebesima ili u zemlji, i On će ga pokazati na Danu sudnjem, da bi svako bio nagrađen ili kažnjen prema onom što je radio. Allah je blag spram ljudi, pa im daje dobro i čuva ih od zla na najljepši način. Allah je o svemu dobro obaviješten, ništa Mu nije skriveno.”

17 : 31

يَٰبُنَيَّ أَقِمِ ٱلصَّلَوٰةَ وَأۡمُرۡ بِٱلۡمَعۡرُوفِ وَٱنۡهَ عَنِ ٱلۡمُنكَرِ وَٱصۡبِرۡ عَلَىٰ مَآ أَصَابَكَۖ إِنَّ ذَٰلِكَ مِنۡ عَزۡمِ ٱلۡأُمُورِ

Mudri Lukman naredio je svom sinu da obavlja namaz onako kako to Allah voli, jer je namaz stup vjere i odvraća od nevaljalih djela i zla, i naredio mu je da podstiče na dobročinstvo. Usto ga je obavijestio da on glede toga nema izbora, nego da je to obaveza.

18 : 31

وَلَا تُصَعِّرۡ خَدَّكَ لِلنَّاسِ وَلَا تَمۡشِ فِي ٱلۡأَرۡضِ مَرَحًاۖ إِنَّ ٱللَّهَ لَا يُحِبُّ كُلَّ مُخۡتَالٖ فَخُورٖ

Lukman je svom sinu rekao i ovo: “Nemoj obraz svoj od ljudi okretati, iz oholosti i umišljenosti da si bolji od nekog, već budi veseo, blag i ugodan sagovornik! I nemoj nadmeno i umišljeno zemljom hoditi, ta, Allah ne voli gordog, oholog i samodopadljivog čovjeka, koji sebe smatra vrijednijim od drugih ljudi, te nije Bogu zahvalan na blagodatima koje mu je dao.”

19 : 31

وَٱقۡصِدۡ فِي مَشۡيِكَ وَٱغۡضُضۡ مِن صَوۡتِكَۚ إِنَّ أَنكَرَ ٱلۡأَصۡوَٰتِ لَصَوۡتُ ٱلۡحَمِيرِ

“Kad hodaš, hodaj skromno i odmjereno, a ne bahato i oholo, i spusti glas kad govoriš – to spada u pravila lijepog ponašanja i ukazuje na umnost onih koji tako postupaju – nesumnjivo je glas magarca najružniji i najneprijatniji, pa nemoj podizati svoj glas bespotrebno; budeš li podizao glas u govoru, ličit ćeš magarcu."

ߟߝߊߙߌ ߟߎ߫ ߢߊ߬ߕߣߐ ߘߏ߫ ߞߐߜߍ ߣߌ߲߬ ߞߊ߲߬:

• لما فصَّل سبحانه ما يصيب الأم من جهد الحمل والوضع دلّ على مزيد برّها.

U ovim je ajetima kazano da majka trpi prilikom trudnoće i porođaja, što ukazuje na njenu prednost u odnosu na oca.

• نفع الطاعة وضرر المعصية عائد على العبد.

Korist od dobrog djela, kao i štetu od grijeha snosi upravo počinilac.

• وجوب تعاهد الأبناء بالتربية والتعليم.

Obaveza je odgajati i poučavati djecu.

• شمول الآداب في الإسلام للسلوك الفردي والجماعي.

Pravila lijepog ponašanja koja je ustanovio islam obuhvataju pojedinca i društvo.